Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa
| Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa International Union for Conservation of Nature and Natural Resources (IUCN) | |
|---|---|
 Logo IUCN | |
| Skraćenica | IUCN |
| Prethodnik | IUPN |
| Datum osnivanja | oktobar 1948, Fontainebleau, Francuska |
| Vrsta | Međunarodna organizacija |
| Status | Nezavisna |
| Cilj | "Uticati, ohrabriti i pomoći društvima širom svijeta u očuvanju prirode i da se osigura da svaka upotreba prirodnih resursa bude pravedna i ekološki održiva"[1] |
| Glavno sjedište | Gland, Rue Mauverney 28, 1196, Švicarska |
| Članstvo | 1.218 nevladinih organizacija |
| Generalni sekretar | Inger Andersen |
| Generalni direktor - Predsjednik | Zhang Xinsheng |
| Budžet | 114 miliona CHF/ 116 miliona US$ (2013) |
| Br. zaposlenih | >1.000 |
| Br. volontera | >11.000 |
| Veb-sajt | iucn |
Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources: IUCN) je međunarodna organizacija koja djeluje u oblasti zaštite prirode i održivog korištenja prirodnih resursa. To uključuje prikupljanje podataka i analize, istraživanja, projekate na terenu, zagovaranje, lobiranje i obrazovanje. IUCN-ova misija je "utjecati, ohrabriti i pomoći društvima širom svijeta u očuvanju prirode te osigurati da svaka upotreba prirodnih resursa bude pravedna i ekološki održiva".
Tokom proteklih decenija, IUCN je proširio svoj fokus izvan očuvanja ekoloških prilika i sada sadrži pitanja koja se odnose na rodnu ravnopravnost, smanjenje siromaštva, održivo poslovanje i sopstvene projekte. Za razliku od drugih međunarodnih nevladinih organizacija, IUCN sama po sebi ima za cilj mobilizaciju javnosti u podršci očuvanju prirode. Ona pokušava da utiče na akcije vlada, poslovnih i drugih interesnih grupa, kroz pružanje informacija, savjeta, lobiranje i partnerstva. Organizacija je najpoznatija široj javnosti po sastavljanju i objavljivanju IUCN liste ugroženih vrsta, koja procjenjuje status očuvanja vrsta u svijetu.[2][3][4][5][6][7][8][9][10][11]
IUCN ima članstvo od preko 1.200 vladinih i nevladinih organizacija. Nekih 11.000 naučnika i stručnjaka učestvuje u radu IUCN komisija na dobrovoljnoj osnovi. Zapošljava oko 1.000 stalno zaposlenih iz više od 60 zemalja. Sjedište IUCN je u Glandu, Švicarska.
IUCN ima status posmatrača i konsultanta u Ujedinjenim nacijama, i ima ulogu u realizaciji nekoliko međunarodnih konvencija o zaštiti prirode i biološke raznolikosti. Uključena je u osnivanje Svjetskog fonda za prirodu i Centra za monitoring svjetske zaštite. U prošlosti je IUCN kritikovan za stavljanje interesa prirode ispred interesa autohtonih naroda. U posljednjih nekoliko godina, njeni bliži odnosi s poslovnim sektorom su izazvali kontroverze.
IUCN je osnovana 1948. godine, a prethodno se zvala Međunarodna unija za zaštitu prirode (1948-1956) i Svjetska unija za zaštitu prirode (1990-2008). Puni pravni naziv je Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa.
Historija
[uredi | uredi izvor]Osnivanje
[uredi | uredi izvor]
IUCN je osnovan 5. oktobra 1948. godine u Fontainebleau, Francuska, kada su predstavnici vlada i organizacija za očuvanje potpisali formalni čin osnivanja Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUPN). Smatra se da je to bio prvi korak vladinih i nevladinih organizacija. Inicijativa za uspostavljanje nove organizacije je došla iz UNESCO-a, a posebno od prvog generalnog direktora, britanskog biologa Julijana Huxleya. Ciljevi nove unije bili su da podstiče međunarodnu saradnju u zaštiti prirode, promociju nacionalnih i međunarodnih akcija te da prikuplja, analizira i distribuira informacije. U vrijeme osnivanja, IUCN je bio jedina međunarodna organizacija sa fokusom na čitav spektar zaštite prirode (međunarodna organizacija za zaštitu ptica, sada BirdLife International, osnovana je 1922. godine).[12][13][14]
Rane godine: 1948-1956
[uredi | uredi izvor]IUCN je počeo djelovati sa 65 članova. Njegov sekretarijat se nalazio u Briselu, a prva aktivnost je bio program fokusiran na čuvanje vrsta i staništa, povećanje i primjenu znanja, unapređenje obrazovanja, promociju međunarodnih sporazuma i promociju očuvanja prirode. Pružanje solidne naučne osnove za akcije očuvanja prirode bilo je centar svih aktivnosti, a za uključivanje stručnjaka i naučnika uspostavljene su posebne komisije.
IUCN i UNESCO su bili usko povezani. Godine 1949. zajedno su organizirali Konferenciju o zaštiti prirode (Lake Success, SAD). U pripremi za ovu konferenciju po prvi put je priređena lista ozbiljno ugroženih vrsta, preteča IUCN-ove Crvene liste ugroženih vrsta. U prvim godinama svog postojanja, finansiranje IUCN-a gotovo u potpunosti zavisilo je od UNESCO-a, koji je bio primoran da privremeno smanji aktivnosti kada je UNESCO neočekivano obustavio finansijsku podršku 1954. godine.
IUCN je bio uspješan u angažiranju istaknutih naučnika i identificiranju važnih pitanja kao što su štetno djelovanje pesticida na divlje životinje, ali mnoge ideje koje je razvio nisu pretvorene u akciju. To je bilo uzrokovano nespremnošću dijela vlada da djeluju, neizvjesnošću IUCN-ovog mandata i nedostatkom sredstava. Godine 1956. IUCN je promijenio ime u Međunarodnu uniju za zaštitu prirode i prirodnih resursa.
Povećanje profila i priznanja: 1956-1965
[uredi | uredi izvor]Tokom 1950-ih i 1960-ih Europa je ušla u period ekonomskog rasta, a formalne kolonije su postale nezavisne. I jedno i drugo su imali uticaj na rad IUCN-a. Kroz volontersko (tj. pro bono) uključivanje stručnjaka i njihovih komisija, IUCN je bio u mogućnosti da pokrene puno akcija, dok je još radio na niskim proračunima. Proširio je svoje odnose sa agencijama UN-a i uspostavio veze sa Vijećem Europe. Godine 1961., na zahtjev ECOSOC-a, Ekonomskog i socijalnog savjeta organizacije Ujedinjenih Nacija, IUCN je objavio prvu globalnu listu nacionalnih parkova i zaštićenih područja koja se od tada ažurira. IUCN je najpoznatiji po objavljivanju Crvene knjige o statusu očuvanja vrsta, koja je prvi put objavljena 1964. godine.
IUCN je počeo da igra ulogu u razvoju međunarodnih ugovora i konvencija, počevši sa afričkom Konvencijom o očuvanju prirode i prirodnih resursa. Nova područja stručnosti postala su okolinsko pravo i odgovarajuća zakonska regulativa.
Afrika je bila prvi regionalni fokus mnogih ranih projekata IUCN-a u oblasti očuvanja prirode. IUCN je podržao "Yellowstone model" upravljanja zaštićenim područjima, koji strogo ograničava ljudsko prisustvo i djelovanja u cilju zaštite prirode. IUCN i druge organizacije za očuvanje su kritikovani za zaštitu prirode protiv ljudi, a ne sa ljudima. Ovaj model je prvobitno primijenjen u Africi i igrao je ulogu u odluci da se ukloni Maasai narod iz Serengeti Nacionalnog parka i Ngorongoro-a.
Da uspostavi stabilnu finansijsku osnovu za svoj rad, IUCN je učestvovao u uspostavljanju World Wildlife Fund (1961), sada World Wide Fund for Nature (WWF). WWF će raditi na prikupljanju sredstava, odnosima s javnošću i povećanju javne podrške. IUCN će nastaviti da se fokusira na pružanje uticaja nauke i podataka i razvijanje odnosa sa međunarodnim tijelima. Sredstva prikupljena od strane WWF će se koristiti za pokrivanje dijela operativnih troškova IUCN. Također, 1961. godine, sjedište IUCN-a je preseljeno iz Belgije u Morges u Švicarskoj.
Konsolidacija svoju poziciju u međunarodnoj ekološkog pokreta: 1966-1975
[uredi | uredi izvor]
.jpg)
.jpg)
Javna zabrinutost za stanje životne sredine šezdesetih i sedamdesetih godina dovela je do uspostavljanja novih nevladinih organizacija, od kojih su neke (npr. Greenpeace i Friends of the Earth) također radile na globalnom nivou. Mnoge od ovih novih organizacija bile su aktivističkije i kritičnije prema vlastima u odnosu na IUCN, koji je ostao posvećen pružanju naučno zasnovanih savjeta vladama. Kao rezultat toga, IUCN je od strane nekih kritikovan kao staromodan i nebitan.
Članstvo IUCN-a je i dalje raslo (sa 200 članova 1961. godine poraslo je na 400 u 1974.), formalni položaj i utjecaj su povećani. Grantom iz Ford Foundation-a u 1969. omogućeno je povećanje sekretarijata i širenje poslovanja. Tokom 1960-ih, IUCN je lobirao u Generalnoj skupštini UN-a da se stvori novi status za NVO. Rezolucijom 1296, usvojenom 1968. godine, odobren je "konsultativni" status za nevladine organizacije. IUCN je na kraju akreditovana pri šest organizacija UN-a. Također, bila je jedna od nekoliko nevladinih organizacija koje su formalno uključene u pripreme Konferencije Ujedinjenih naroda o ljudskom okolišu (Stockholm, 1972.). Na Stockholmskoj konferenciji na kraju su usvojene tri nove međunarodne konvencije, a IUCN je bio uključen u njihovu izradu i provedbu:
- Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972.): IUCN pruža tehničku evaluaciju i monitoring.
- CITES – Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune (1974.): IUCN je strana potpisnica i CITES sekretarijat je prvobitno bio u IUCN-u.
- Ramsarska konvencija – Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja (1975.): Sekretarijatom se i dalje upravlja iz centrale IUCN-a.
IUCN sklopio ugovor sa Programom za životnu okolinu Ujedinjenih naroda (UNEP) da pruža redovne komentare iz svijeta konzervacije. Prihodi ovog su generirani, a u kombinaciji sa sve većim prihodima preko WWF-a, stavili su organizaciju na relativno zvučnu finansijsku osnovu, po prvi put od 1948. godine. Ovaj period vodio je ka početku postepene promjene u IUCN-ovom pristupu očuvanja. Osiguranje opstanka staništa i vrsta ostalo je glavni cilj, ali je rasla svijest da ekonomske i socijalne zahtjeve treba uzeti u obzir. IUCN je počeo da objavljuje smjernice o održivom razvoju. Godine 1975. Generalna skupština IUCN usvojila je rezoluciju da zadrži autohtone narode i zadovolji njihova tradicionalna prava u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima. Kao rezultat toga, IUCN je postao privlačniji organizacijama i vladama u zemljama u razvoju.
Svjetska strategija očuvanja 1975-1985
[uredi | uredi izvor]Krajem sedamdesetih, između svojih generalnih skupština u Kinshasi (1975.) i Ashkabadu (1978.), asocijacija IUCN je prošla kroz fazu turbulencije u upravljanju. Njen program rada i dalje raste, dijelom kao rezultat partnerstva s WWF-om. Godine 1978., IUCN je realizirao 137 projekata, uglavnom na globalnom jugu. Uključivanje predstavnika iz zemalja u razvoju u IUCN Vijeće povećalo je broj odbora i osoblja. U 1975. godini, IUCN je započeo aktivnosti na Svjetskoj strategiji za očuvanje prirode. Proces izrade i razgovori sa uključenim agencijama UN-a doveli su do evolucije u razmišljanju i u IUCN-u, te je raslo prihvatanje činjenice da očuvanje prirode kroz zabranu ljudskog prisustva više nije djelotvorno. (Rasprava o balansu između stroge zaštite prirode i očuvanja kroz održivi razvoj će, međutim, i dalje u IUCN ući duboko u 1990-te.) Svjetska strategija očuvanja pokrenuta je u 35 zemalja, istovremeno 5. marta 1980. godine iz osnovnih principa i ciljeva za očuvanje širom svijeta, te prioritetima za nacionalne i međunarodnu akciju. Smatra se jednim od najutjecajnijih dokumenata u očuvanju prirode 20. stoljeća i jednim od prvih službenih dokumenata uvedenih u koncept održivog razvoja. Od 1982., Strategiju prati Svjetska povelje o prirodi, koja je usvojena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, nakon pripreme prema sugestijama IUCN-a.
Godine 1980. IUCN i WWF preselili su se u nove prostorije koje dijele u Glandu, Švicarska. Ovo je označilo fazu bliže saradnje sa WWF-om. To je bila podrška WWF-a koja je omogućila djelovanje IUCN-a u vrijeme finansijske krize, 1980-1982. Bliske veze između IUCN-a i WWF-a prekinute su 1985., kada je WWF odlučio preuzeti kontrolu nad vlastitim projektima na terenu, koje je do tada vodio IUCN. Godine 1989. IUCN je preselio u posebnu zgradu u Glandu, u neposrednoj blizini ureda koje je prethodno dijelio sa WWF-om.
IUCN kategorije zaštićenih područja
[uredi | uredi izvor]IUCN kategorije za zaštitu područja je sistem koji je razvila Međunarodna unija za očuvanje prirode i prirodnih resursa radi klasifikacije zaštićenih područja. Organizacija ujedinjenih naroda i mnoge nacionalne vlade priznaju ove kategorije kao globalni standard za definiranje i evidentiranje zaštićenih područja i kao takve se sve više ugrađuju u zakonodavstvo pojedinih država.[15]
Održivi razvoj i regionalizacija: 1985-2000
[uredi | uredi izvor]Godine 1982., IUCN je uspostavio okrilje i za Centar za razvoj u okviru svojih sekretarijata. Centar je poduzeo projekte, kako bi se osigurao da konzervacija prirode bude integrirana u razvojnu pomoć i ekonomsku politiku zemalja u razvoju. Tokom godina, on podržava razvoj nacionalnih strategija očuvanja u 30 zemalja. Nekoliko europskih zemalja počelo je usmjeravati značajne količine bilateralne pomoći preko IUCN-projekata. Upravljanje ovim projekatima je prvenstveno obavlja osoblje IUCN-a, često surađujući sa novim regijskim i nacionalnim uredima koje je IUCN uspostavio širom svijeta. Ovo je označilo pomak unutar organizacije. Ranije su volonterske komisije bile veoma uticajne, a sada Sekretarijat i njegovo osoblje počinju imati dominantnu ulogu. U početku, fokus vlasti je i dalje sa sjedištem u Švicarskoj, ali regionalni uredi i grupe regionalnih članova postepeno dobijaju veći uticaj, recimo u poslovanju.
Unatoč povećanoj pažnje za održivi razvoj, zaštita staništa i vrsta ostala je osnovna djelatnost IUCN. Posebni programi su razvijeni za Antarktik, tropske kišne šume i močvare, a IUCN proširuje svoje poslovanje u Latinskoj Americi. Godine 1991., IUCN (zajedno s UNEP-om i WWF-om) objavio je Brigu za Zemlju, koja je nasljednik Svjetske strategije za očuvanje prirode. Objavljena je u periodu samita o Zemlji, UN Konferencije o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru. Svjetska Strategija za zaštitu, Briga za Zemlju i Strategija globalnog diverziteta (objavljena 1992.; UNEP, IUCN, i WRI) se smatraju veoma uticajnim u oblikovanju globalne agende okoliša. One su postavile temelje za Konvenciju o biološkoj raznolikosti, novi globalni sporazum za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti, koji je razvio UNEP, a uz podršku IUCN-a je usvojena Okvirna Konvencija o klimatskim promjenama i Agenda 21.
Socijalni aspekti očuvanja sada su integrirani u aktivnosti IUCN-a; projekti su počeli voditi računa o ulozi žena u upravljanju prirodnim resursima, kao i o vrednovanju znanja urođeničkih naroda koje imaju o svom prirodnom okruženju. Na Generalnoj skupštini 1994. godine misija IUCN-a preuređena je u svoju sadašnju formulaciju, koja uključuje pravednu i ekološki održivo korištenje prirodnih resursa.
Bliže poslovnosti: 2000. do danas
[uredi | uredi izvor]Povećana pažnja za održivi razvoj kao sredstvo za zaštitu prirode približila je IUCN korporativnom sektoru. Rasprava je počela o saradnji sa poslovnim svijetom, uključujući i pitanje da li komercijalna kompanija može postati članica IUCN-a. Članice su odlučile protiv toga, ali je IUCN ostvario nedozvoljeno partnerstvo sa Svjetskim savjetom Business-a za održivi razvoj.
IUCN Globalni poslovni biodiverzitetni program (BBP) osnovan je 2003. godine, program koji ima za cilj uključi poslovne sektore koji imaju značajan utjecaj na prirodne resurse i sredstva za život u promociju održivog korištenja prirodnih resursa. Najistaknutija saradnja poslovnog sektora i Programa za biodiverzitet je petogodišnja aktivnost IUCN-a, koja je počela s energetskom kompanijom Shell International u 2007. godini. Cilj je bio da se ublaži uticaj operacija Shell-a na životnu sredinu. Partnerstvo je gotovo odmah došao pod vatreno osporavanje članova IUCN-a, posebno članova nevladinih organizacija, koje su se plašile za reputaciju IUCN-a. Na Svjetskom kongresu o konzervaciji (ranije IUCN-ovoj Generalnoj skupštini) u Barceloni 2008. godine članovi NVO-a su podnijeli prijedlog za raskid ugovora sa Shell-om. Prijedlog je tijesnim nadglasavanjem – odbačen.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "About IUCN:IUCN's Vision and Mission". iucn.org. IUCN.
- ^ http://www.iucn.org/
- ^ About IUCN:IUCN's Vision and Mission. iucn.org. IUCN.
- ^ About IUCN. IUCN.
- ^ "About IUCN". IUCN. Pristupljeno 17. 11. 2014.
- ^ "Kenya: The Maasai Stand up to IUCN Displacement Attempts from their Forest". World Rainforest Movement. Arhivirano s originala, 27. 9. 2017. Pristupljeno 2. 12. 2014.
- ^ < "Environmentalists Spar Over Corporate m,Ties". Worldwatch. Pristupljeno 5. 12. 2014.[mrtav link]
- ^ Holdgate, M. (1999). The green web: a union for world conservation. Earthscan. str. 16–38. ISBN 1 85383 595 1.
- ^ Holdgate, M. (1999). The green web: a union for world conservation. Earthscan. str. 47–63. ISBN 1 85383 595 1.
- ^ Holdgate, M. (1999). The green web: a union for world conservation. Earthscan. str. 67–82. ISBN 1 85383 595 1.
- ^ Holdgate, M. (1999). The green web: a union for world conservation. Earthscan. str. 110–124. ISBN 1 85383 595 1.
- ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
- ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ IUCN: Kategorije zaštićenih područja - www.iucn.orgengleski: '
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- http://www.iucn.org
- IUCN publications Arhivirano 13. 9. 2010. na Wayback Machine